Šetnja starim pirotskim ulicama! Niška, Pavla Krstića, Obilićeva, Šemšina mala…

04. maj 2020. 14:23 Gradska hronika Pirot Plus Online

Obećao sam pre neki dan da ću krenuti u stare pirotske ulice, tamo gde se život u Pirotu najpre počeo da radja. Kako imamo dobru saradnju sa Davorom Lazarevićem, profesorom istorije, autorom brojnih knjiga, koji radi za naš Portal izuzetno dobre serijale o prošlosti, o znamenitim ljudima, profesorima, juče mi se rodila ideja da predložim da pokuša da pronadje dokumente i napravi seriju tekstova o tim najstarijim ulicama, o kućama koje su u tursko doba i kasnije bile značajne po mnogo čemu. Treba tu posla, ali, eto, nisam sa Davorom razgovarao, razmenićemo misli, bilo bi interesantno. Cilj je jedan jedini, da se prošlost ovog grada, koja je bila bogata i uzbudljiva, ne zaboravi. Posebno sam o ovoj ideji razmišljao kada sam bio u Cetinjskoj ulici, nekada se zvala Šemšina mala. Ko je bio taj Šemša, po čemu je ta ulica bila značajna? Odakle tu Katarina Levandis itd?

   Ja sam juče, kada je došlo naše vreme za šetnju, krenuo upravo starim pirotskim ulicama.

-          (Glavna obeležja starog Pirota i života njegovih stanovnika do kraja turske vladavine odražavali su u svemu ukrštanje i prožimanje starobalkanske sa tursko orijentalnom civilizacijom. Izgled stare pirotske čaršije, varoške mahale, turski orijentalni tipovi kuća, stare balkanske i orijentalne vrste zanata, način trgovanja i ponude robe i putnika, i celokupna materijalna i društvena kultura i mentalitet građana, sve je to davalo Pirotu izgled tursko orijentalne varoši još dugo godina po odlasku Turaka, sve do početka 20. veka.)

  Krenuo sam. Skoro celom dužinom proteže se Hala, Stari Tigar, tu su pravljeni prvi pirotski opanci. Sećanje na Mitu Gagu, koje se nikada neće izbrisati! Na kraju ulice, spomen ploča iz drugog vremena.

   Retko sam negde video ulicu u koju se ulazi pod 90 stepeni. Čuvena  pirotska Niška ulica. Zašto se baš zvala Niška, ne znam, možda zbog pruge iza koja je vodila za Niš. Pitam se ja! Stara ulica. To se oseća po oronulim, napuštenim kućama, ali i tragovima novog vremena.  Mnoge su porušene, izgradjene su nove. Stari su nestali, došli mladji. Životna neminovnost.

  Sećam se, nekada sam prečicom odatle prolazio da bih stigao do Stadiona na Ciglani. Igrao je Progres . Prošlo je mnogo vremena. Ciglana se pomenila, došao neki, da li novi vlasnik ili zakupac? Tek, nema onih veliki gradjevinskih mašina, nema cigala… Novo vreme.

 Od Ciglane dalje, još jedna stara ulica. Sam naziv govori. I tu se prošarale neke nove kuće, ali i ostale starine, dvorišta urasla u korov. U nastavku Obilićeve, odmah desno – Ceinjska ulica. Ali, o njoj posebno .

  Još jedna tesna ulica, ponovo kućerci iz prošlosti, "slepa ulica". Ovu ulicu sam znao iz priča. Imao sam neke drugare koji su tu stanovali. Ono što sam sebi posebno zamerio, mada sam čuo o njoj, da je ovo ta Šemšina ulica. Najstarija ulica u gradu. Jedan od ljudi koji tu stanuje, nije želeo mnogo da priča, ali mi je rekao za čuvenog Piroćanca, Šemšu, bio je strah i trepet za Turke. U toj ulici bilo je značajnih dogadjaja iz istorije tog vremena, tu je živela čuvena grkinja Katarina Levandis.

Ekaterine Levandis Stanković (LINK)

.......................................................................................

   Na izlazu iz Cetinjske, skrenula mi je pažnju neobična kuća, jeste propala. Bila je na lepom mestu, na početku ulice. Danas …

……………………………………………………………………………..

   Bio je tu kraj šetnje.