BOLDIRANI KURZIV Junaci ovog vremena! Niko kao Bane ("Kengur"): "Spasimo Bolnicu, da bismo spasili nas!"

11. april 2020. 14:01 Stavovi Pirot Plus Online

Čitam ovih dana poruke naših Piroćanaca iz belog sveta. Lepo, sećaju se rado Pirota, pozdravljaju "one koji ih znaju", pričaju kako im je! Medju njima, što je dobro, ima dosta onih koji su uspeli, dobro su i imaju svoje ime u svetu. Ponosni smo na njih!

    Čitam, takodje, ovih dana kako je Novak Djoković poklonio medicinsku opremu, čitam za Matića, Luku Jovića, za tu i tamo ponekog od onih velikih biznismena. Setili se ljudi!

   Ovih dana, s nestrpljenjem očekujem da je neko od Piroćanaca, ma gde bili, uradio nešto za "one dole", kako nas obično lociraju, i poslao socijalno ugroženima, lekarima u Bolnici, Crvenom krstu, bilo šta što je od pomoći. Ne gubim nadu i dalje čekam!!!

   Doduše, nisam nešto posebno video da se neko pomerio od naših "velikih" ovde.

   Ako jesu, iskreno izvinjenje, onda je kriv neko što nije javno objavio.

   U ovom vremenu svi koji čine dobro za svoj narod, koji je u teškoj situaciji, pravi su heroji! I treba narod da ih zna da im zahvali!

  Pripremajući se da napravim ovaj komentar, jutros me pozvao moj dobar poznanik. Subotom i nedeljom, po navici, od 12h do 14h sam u njegovom kafiću.

  Bane Kengur ili Branimir Živković nije me zvao da mi priča o tome šta je sve uradio, već da se konsultujemo kako da uradi nešto što je zamislio.

Brate, radili smo zajedno nekoliko velikih manifestacija pred više hiljada gledalaca u kik boksu. Zovem te da malo popričamo o ideji koju imam.

Kaže mi, da mu je teško, da nas nema ovih dana u njegovom kafiću, da nema sa kim da popriča! Stiglo vreme za baštu, za sladolede od lešnika, čokolade, za po jednu viljamovku pred ručak. Za analizu gradskih tema kojima nema kraja! Nema ih Markus, TGP, Milan Paun, Andjelko, Boža Cinca, Djela legenda, Mile, Bucko, Ćurić, Žarko, Kaladžija, stari pirotski vuk Sreten…

    I ono što je trebalo da znam saznao sam. Bane o tome nije nikome govorio. Znaju, kaže, Vladan, Dragan Jajčar, doktor Neša.

    U vremenu kada je maska bila retkost Bane je oko 3000 maski nabavio i delio lekarima, apotekama, kumu Toliću za radnike Komunalca. Nabavio je medju prvima rukavice, zaštitna sredstva i prosto pitao ljude kome da pokloni.

  I to je prošlo tiho, nezapaženo!

     Juče sam čuo od doktora Neše, a danas me Bane zvao zbog toga, jer je uradio još nešto što drugi nisu.

Hoću, brate, da ovo bude akcija koju želim da pokrenem sa Udruženjem preduzetnika. Da oni deluju na ostale. Doneo sam iz Beograda preko pet stotina vizira. Eno ih u kafiću, čekaju. Moja želja je da ih poklonim Bolnici. Da smislimo poruku, koja će pokazati našu brigu za te ljude tamo!

I dogovorili smo!

      "Spasimo Bolnicu, da bismo spasili nas!"

  Nastavio je Bane Kengur priču:

Tim ljudima potrebna je zaštita da bi lečili bolesne, ali da bi čuvali i svoje zdravle, čuvali sve nas! Da se viziri podele i bolesnima, možda radnicima apoteke, nekim novinarima koji su stalno na terenu!

    Dogovorili smo da u ponedeljak u 12 časova, ako bude lepo vreme, Banetovi momci sastave stolove, postave vizire i sve ono što je Bane još obezbedio.

    Pozvaće Bane gradonačelnika i komandanta Vladana Vasića, Dragana Kostića, predsednika Okružnog udruženja preduzetnika, dr Gorana Petrovića, direktora Bolnice, njegove prijatelje dr Nešu Zdravkovića, kuma Bobana Tolića i da se to zvančno, tamo u centru, podeli.  

    Ma ne, nije Banetu do reklame, nije mu ni do tapšanja po ramenu! Nije prvi put bio human! Hoće junak ovih dana, na ovakav način, pred narodom u centru grada, da pozove sve druge da budu kao Bane! Da se trgnu, da razumeju da taj "j.b.n. život" (što bi rekli Amerikanci) nije samo naše vlasništvo. Hoće da poruči da smo društvena bića i da treba da se razumemo i pomažemo! To ostaje iza nas!

   Bane nije želeo da sve ovo napišem.

Čekaj brate, u ponedeljak, nemoj sad!

     Možda će i reagovati. Bez obzira. Smatrao sam da u ovom vremenu kada se sve više zaboravljamo, oni koji vide dalje i više, oni koji smatraju da nisu samo za sebe i svoje, treba da dignu pogled i vide dalje od sebe!

  Branimir Živković, naš Bane Kengur, vidi dalje, preko Nišave, tamo do svih naselja, penje se na Sarlah da vidi sve tamo daleko dokle doseže pogled predivne pirotske kotline. Zagledan je u ljude i vreme i želi, noseći sve to u srcu, da tako živi.

   Ova priča, ima svoju poruku, Banetovo delo ima svoju snagu, pomoć ljudima uvek ima posebnu vrednost.

     To što neki drugi koji mogu, nisu kao Bane, to zaista ne razumem, a vi?    

PC

      Ne prihvatam bilo kakve zlurade komentare. Ljude čine dela, a ne filozofiranja, kritike.

     Sledite dobre primere, budite vi koji možete bar malo kao jedan od junaka ovog vremena i svi ćemo vam biti zahvalni! Ostavite se pametovanja!

Ajde, budite bar malo kao Bane!