OSVAJANJE LEPOTE (5) Snežana i Nenad Lazić: KAMENO SELO - GOSTUŠA

09. mart 2020. 10:00 Rubrike Pirot Plus Online

Skupilo se društvo i prve januarske dane ove godine iskoristilo da poseti selo Gostušu. Doći do sela u zimskim uslovima nije nimalo lako i bezbedno zbog mogućeg snega i leda. Tesan put, krivine pa treba biti veoma oprezan ili nekretati u tom periodu.

Gostuša selo poznato u narodu i kao "Kameno selo" nalazi se oko 30km od Pirota na padinama Stare planine, na 700mnv  kraj Zavojskog jezera.

Spustismo se oprezno do raskrsnice za Paklešticu i potom prema Belskom mostu ali i do njega led i krivine, vozimo i gledamo  da nam neko ne naidje u susret. Put ka selu sa druge strane jezera je više izložen suncu pa je voziti lakše. Kod Lukanje skrećemo desno uz sada prazan Gostuški zaliv, samo reka Gostušica vijuga kao nekada. Na ulazu u selo ostavljamo automobile i nas desetak od toga nas troje sa poreklom iz sela krećemo u akciju.

Od prvobitne ideje da posetimo jedan dol odustajemo zbog snega pa odlučujemo da obidjemo  pojate iznad sela u mestu Rovinje. Inače puno je mesta u okolini sela gde su se nalazile sada većinom napuštene pojate od Ponora, Srbenice, mesta Lučc, Korne do prelepe Sirmanice i najudaljenijeg opustelog mesta Modreža. Asvalta kroz samo selo nema ali se plašim da bi on narušio "duh davnih vremena". 

Gostuša je selo koje krije mnogo lepota. Najpoznatije je svakako nepregledno prostranstvo, visoravan Vrtibog. Pašnjaci koji su nekada bili prepuni stada ovaca i krava sada jedva da ima stoke. Mlekara u kojoj se nekada proizvodio kačkavalj i izvozio za Ameriku sada je u fazi raspadanja. Do Vrtiboga moze iz više pravaca. Putokazi su postavljeni preko Srbenice i Sirmanice,  nama je draža ali neobeležena staza preko Rovinja. Prošle godine smo u proleće Nenad i ja izašli tom stazom, a potom sišli na izvorište reke Gostušice i malo poznat vodopad, ali o tome neki drugi put...

Kuće su izgradjene od kamena i pokrivene kamenim pločama pa od toga i naziv "Kameno selo"  iako se u zadnje vreme nažalost ploče zamenjuju crepom, jeftinije je a i sve je manje majstora koji poznaju umetnost pokrivanja  pločama. U selu postoje domaćinstva koje se bave seoskim turizmom, ljubazni domaćini dočekaće vas raširenih ruku. Jedna od njih je i naša draga gospodja  Božana koja osim smeštaja sprema i izvrsnu domaću hranu, med, kao i proizvode od šumskog voća. Prodavnice odavno nema. 

  Prolazimo kroz selo, pored seoske crkve na kojoj je skoro obnovljen krov i nastavljamo da se penjemo kamenitom stazom prema mestu Rovinje. Pojavljuju se i prve pojate, šarplaninci laju a eto nam i domaćina. Posle kratkog razgovora idemo dalje i srećemo još jednog čoveka koji je došao da obidje imanje. Nastavljamo prema mestu Rsin del. Sneg je sve dublji, ali vedro nebo i  sunčan dan idealani su  za uživanje na čistom planinskom vazduhu. Pogled na okolinu predivan. Mnoge pojate, te divne gradjevine od kamena bez ikakvog vezivnog materijala su napuštene a opet za razliku od drugih sela na naše iznenadjenje sreli smo dosta ljudi tog dana. Nakon Rsinog Dela idemo ka mestu Krivuljice dok je divna zimzelena šuma oko nas.  Bilo je pitanje da li nastaviti ka Sirmaničkom vrhu i Vrtibogu zbog snega, ali posle par minuta dogovaranja odustajemo i odlučujemo da se spuštamo ka Sirmanici takodje predivnom mestu punom pojata. Znali smo da postoje markacije koje od Sirmanice vode ka Sirmaničkom vrhu prilikom naših ranijih poseta i vrlo brzo smo i naišli na njih. Opet pojate i mestanin  a po silasku u Sirmanicu obilazimo i naše prijatelje Miću i Javorku koji su uvek na pojati i rado  ugoste svakog ko poseti ovo mesto koje je posebno lepo u proleće kada sve ozeleni. Nedaleko od njihove pojate je i česma sa ledenom vodom koja je poprilicno namanjila zbog slabih padavina ove zime. 

Do sela imamo još nekih 3-4km. pa krećemo kako bi na vreme izašli pre mraka, pre nego se spusti temperatura i put opet zaledi. Silazimo u korito kristalno čiste Gostuške reke i vraćamo se lagano nazad ka selu. Nekada je na reci postojalo preko 30 vodenica a sada su mnoge srušene, tek samo njih nekoliko stoje kraj reke. Ali to je sudbina mnogih staroplaninskih sela.....

Snežana Nenad Lazić